oporavak ekonomije

Zašto je oporavak ekonomije spor

Biznis

Oporavak naše privrede ide sporije nego je vlast najavljivala, a primjetan je hronični nedostatak poslovnog optimizma i povjerenja. Rezultati ovoga vide se u sve slabijim makroekonomskim indikatorima, padu broja zaposlenih i poraznim podacima o punjenju budžeta. Da je ovo važna tema, posebno u vrijeme krize, kad poslovni optimizam i povjerenje opadaju, slaže se, Snježana Kopruner, direktorica i vlasnica Tvornice mašina Travnik (GS TMT).

“Kroz krizu privreda ide sama bez potrebnog razumijevanja i potpore. Politika bi trebala zajedno s poslodavcima napraviti plan izlaza iz krize i s vizijom razvoja, gdje nam je mjesto u budućnosti u ovom vrtoglavom razvoju znanja i tehnologija. Na postavljanju tih vizija nema nacionalnih interesa, već samo građanskih, koji i jesu jedini relevantni za opstanak u ovom globaliziranom svijetu”, kaže Kopruner.

Razloge sporijeg oporavka bh. privrede bih podijelio u dva najznačajnija segmenta. Jedan je klasični proizvodni segment koji je uglavnom vezan za tržišta EU i koji praktično zavisi od stanja na tim tržištima i u određenim granama industrije. Tu imamo širok raspon stanja u toku korona-krize, od branši i firmi koje cvjetaju pa do onih koje su izgubile do 50 posto svojih narudžbi, kaže Tarik Kadrispahić, direktor konsultantske kuće Targer.

“Drugi segment bi bio proizvodnja robe široke potrošnje, trgovina i usluge. Ovdje imamo značajne padove uslovljene krizom i izostankom dolaska turista, dijaspore… Nebitno koja je industrija ili tržište, svaka firma i pojedinac u svojim rukama imaju mogućnost da budu proaktivni, agilni, ofanzivni i hrabri. Od sjedenja skrštenih ruku i kukanja nema ništa. Neko može npr. iskoristiti višak kapitala, neko dobre kontakte, a neko se u najmanju ruku može baviti unutrašnjom organizacijom procesa. Oni najbolji će iz krize sigurno izaći znatno jači. Jer u krizama se lomi situacija, karte se dijele iznova. Današnji tržišni lideri su svoje pozicije stekli uglavnom tokom raznih kriza”, smatra on.

Nastavlja kako u domaćoj industriji na psihološkom planu tokom korona-krize vlada stanje identično kao i posljednjih godina u državi: konfuzija, besperspektivnost, a moguće je da je stanje bolje nego što se čini i prikazuje.

“Međutim, mi smo u BiH toliko uporni u tome da dramatiziramo, da kukamo, da širimo negativnu energiju, pezimizam… Pri tome bi vrlo značajno bilo širiti optimizam, povjerenje, inspiraciju, ne zato jer je stanje dobro, nego jer se neće popraviti ako hrabro ne uzmemo stvari u svoje ruke. Naravno da bi naše državne institucije trebale prednjačiti u širenju pozitivne energije i mjerama za prevazilaženje krize, a imam osjećaj da se oni uglavnom fokusiraju na zatvaranje budžetskih konstrukcija. To nas, međutim, ne amnestira od obaveze da svako od nas doprinese koliko može, pa makar kroz širenje optimizma i progresivne energije”, kaže Kadrispahić.

Podijeli

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *