Glumac, muzicar i knjizevnik Nenad Jankovic, poznatiji kao dr Nele Karajlic, koji je u subotu uvece u punoj sali Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci promovisao roman “Solunska 28”, dan ranije odusjevio je dobojsku publiku, pred kojom se popeo na stolicu i pod vedrim nebom, na terasi ovdasnjeg Centra za kulturu i obrazovanje, u svom prepoznatljivom maniru govorio o sebi i novom djelu.

Osim ljubitelja pisane rijeci koji su ispunili skoro sva mjesta, privukao je paznju prolaznika koji su zastajali i s distance pokusavali da otkriju ko sa mikrofonom u ruci stoji na galeriji.Osjecaj za prostor ga je, kaze, nagnao da se tako obrati publici, a pohvalio je ideju Centra da to bude na terasi.

“Ja sam neko ko je cijeli zivot na pozornici i onda znam koja je situacija najbolja da se postavi da bi se to sve lijepo vidjelo, a posto je ovdje jako dugacak prostor, a uzak,bilo je jako vazno da ja stanem na stolicu da bi me svi vidjeli, i odmah je laksa komunikacija i meni i njima”, pojasnio je Karajlic. Skoro cetiri godine nakon sto je u Doboju promovisao “Fajront u Sarajevu”, vratio se u ovaj grad kako bi znatizeljnicima ispricao kako je nastao novi roman, potpuno drugaciji od prethodnog.

Iako je svoje djelo promovisao sirom RS, nije se, kaze, umorio od tog posla.”Promocije sluze da covjek dodje u kontakt sa svojim citaocima i nije toliko vazno da li je to ova ili ona knjiga, vazno je da negdje nekih sat vremena s njima, sto se kaze, poprica, i tako da i “Solunska” dozivljava ono sto je dozivio “Fajront u Sarajevu, a to je da ja hodam s njom i da ja popularisem”, kazao je Karajlic.

Starije Dobojlije pamte nastupe “Zabranjenog pusenja” u vrijeme najvece popularnosti ovog benda, a i Karajlic se prisjetio svirki iz osamdesetih godina proslog vijeka.”Bila je neka dvorana, koliko se ja sjecam, i bilo je uvijek puno ljudi, uvijek je bila neka histerija. I sjecam se da nam je to bilo jako zgodno zato sto smo odmah vozom mogli da krenemo nazad za Sarajevo jer je Doboj bio zeljeznicko cvoriste”, prisjetio se Karajlic, te dodao da su i poslije rata rado nastupali u Doboju.