zdravko-colic

Čolić: Čak četiri Arene

Kultura

Muzička legenda Zdravko Čolić zakazao je 4. koncert u beogradskoj Štark areni za 14. Decembar. Tri koncerta, rezervisana za 29. i 30. novembar i 13. decembar, rasprodata su nevjerovatnom brzinom, interesovanje ne jenjava tri nedjelje pred prvi nastup, pa je najveća regionalna zvijezda riješila da i četvrtu noć zapjeva u najvećoj hali na Balkanu.

Ovo do sada nije pošlo za rukom nijednom izvođaču, iako Zdravko od početka svoje karijere ne prestaje da ruši rekorde i postavlja standarde kada je uspjeh i status zvijezde u pitanju. Potvrdu najpopularnijeg muzičara na ovim prostorima bez konkurencije dobio je još davne 1978. nakon velikog koncerta na Marakani, a tu titulu nosi i danas. Njegovi nastupi su nedjeljama unapred rasprodati kako u halama bivše Jugoslavije, tako i u velikim salama širom svijeta.

Uz hitove uz koje su odrastale generacije uživaće ove jeseni beogradska publika koja ga čeka pet godina, a on obećava večeri prepune emocija, posebne energije i vrhunske muzike. Karte za 4. koncert su od 14. 11. u prodaji na blagajni Štark arene, svim prodajnim mjestima Ticket Visiona i naravno, na internetu.

Djetinjstvo

Rođen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Kao dijete se više zanimao za sport nego za muziku. Najprije je bio golman u juniorima “Željezničara”, da bi ubrzo shvatio kako mu atletika više leži. Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Ipak, kako Čola kao sportist nije postizao veće rezultate, a kako je imao velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama “Dječaci Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”. Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Prvotno su se Čolini roditelji dvoumili između gitare i harmonike, no mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno da se kupi gitara! Sa prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice.

 

Prvi muzički koraci

Prvi pjevački nastup imao je u Baošićima, malom naselju nedaleko Herceg Novog, u Boki Kotorskoj. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao original tekst.

U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu “Lady Madonna” i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.

Početak karijere

Prvi zvanični nastup Čola je imao 1969. godine u grupi “Ambasadori“. Bio je dvije i po godina pjevač u toj grupi. Svirali su rhythm & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe “Chichago”. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. A onda 1971. godine Zdravko Čolić upoznaje Kornelija Kovača, koji je Čolu pozvao u tada poznatu “Korni grupu“. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija.

U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. No, Čola je u “Korni grupi” ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Naime, poslije pjesama “Kukavica kuka” i “Gospa Mica gazdarica”, koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo ništa drugo do vratiti se u Sarajevo.

Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena “Sinoć nisi bila tu”. Pjesmu je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde. Te godine učestvuje na festivalima u Splitu sa pjesmom “Stara pjesma”, Skopju sa pjesmom “Moj bol”, kao i na festivalu u Prištini. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić zajedno sa Indexima, Biserom Veletanlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović odlazi na veliku turneju po SSSR.

Privatni život

ZdravkoColicZdravko Čolić krajem 80-tih godina definitivno prelazi živjeti u Beograd.Izbijanjem rata na području Bosne i Hercegovine, 1992 godine, Zdravko u Beograd prebacuje i svoje roditelje oca Vladimira i majku Stanu.U Beogradu mu također živi i brat Dragan s porodicom. Sredinom 90-tih godina Zdravko se krstio u Sabornoj crkvi u Beogradu, a poznato je da je i veliki vjernik i dobrotvor.Novčanim prilozima pomaže Srpsku Pravoslavnu Crkvu, te razne humanitarne akcije. Zdravko je veliki pacifista, nastupao je i dva puta tijekom NATO-agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999 godine.Pevao je na Brankovom mostu u Beogradu kao i na Trgu Republike, zajedno s Đorđem Balaševićem i mnogim srpskim i svjetskim umjetnicima koji su tada dali svoj glas podrške srpskom narodu u neravnopravnom ratu s NATO-paktom.1.maja 2001 godine ženi se sa svojom dugogodišnjom djevojkom Aleksandrom, profesorom geografije, s kojom ima i dvije kćeri Unu i Laru. Poznat je i po tome što je uspio svoj privatni život sačuvati od javnosti, vodeći miran i povučen porodični život, lišen bilo kakvih skandala. Tijekom nesretnih ratova na tlu bivše Jugoslavije, nije davao nikakve izjave, niti se miješao u politiku što mu je samo povećalo popularnost nakon rata na području bivše Jugoslavije. Poznat je i po tome što jako voli sport, rado gleda nogometne utakmice po Beogradu, pa čak i nižerazredne a kako sam kaže danas je navijač F. K. Crvena Zvezda.Posetilac je beogradskih teretana i trim-staza po Košutnjaku, poznatom beogradskom parku .

 

 

 

Podijeli

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *