Horori i pandemija

Horori i pandemija

Zanimljivosti

Naučnici iz Čikaga tvrde da ljubitelji horor filmova psihički bolje izlaze na kraj sa pandemijom od ljubitelja komedija, drama ili trilera. O tome je za podkast “Dojče velea” govorio i autor studije Koltan Skrivner. Strah u Ulici brijestova ili Petak trinaesti pred spavanje? U vrijeme pandemije to izgleda nije loša ideja. Kako pokazuje studija Univerziteta u Čikagu, ljubitelji horor filmova bolje se psihički nose sa prisustvom koronavirusa i mjerama koje svakodnevicu okreću naglavačke.

“Fanovi horor filmova manje pate od stresa izazvanog pandemijom, anksioznosti, nesanice ili drugih simptoma depresije”, kaže za Dojče vele doktorand na Univerzitetu u Čikagu Koltan Skrivner, autor nedavno objavljene studije. Istraživači su još u aprilu – dakle, tokom prvog talasa pandemije, dok je strah bio na vrhuncu – ispitali trista dvadeset dvoje ljudi o tome kakve filmove gledaju i koliko ih pandemija psihički tišti.

“Moguće da su ljudi koji su često suočeni sa zastrašujućom fikcijom na neki način naviknuti da se osjećaju uplašeno u bezbjednom okruženju“, rekao je Skrivner za podkast DV-a Science unscripted. “Teza je da, kada naiđu na nesigurnost i strah u stvarnom svijetu, oni imaju neku vrstu alata da to prevaziđu“, dodaje.

Štaviše, istraživači su zaključili da se posebno dobro sa pandemijom suočavaju ljubitelji preperskih filmova (‘preper’ od engleskog ‘prepare’, pripremiti se) o preživljavanju u doba apokalipse, najezde zombija ili vanzemaljaca. Američki magazin Psychology Today na svom portalu piše da se sklonost hororima može objasniti benignim mazohizmom. Ta teorija kaže da, ako znamo da smo bezbjedni, to jest da prava opasnost ne prijeti, onda možemo da uživamo u osjećajima koji su, inače, negativni kao što su bol, strah, umor ili gorak ukus.

Magazin navodi da, prema drugoj teoriji, u zastrašujućoj fikciji uživamo jer nam omogućava da zamišljamo scenarije i pripremimo se na slične situacije iz stvarnog života. “Pošto samo sada usred globalne bolesti, ove vještine su sasvim praktične”, navodi Psychology Today.

“Vjerovatno nećemo uključiti film sa namjerom da se pripremimo za realnu katastrofu. Ali nesvjesno se vježba vještina kontrole emocija i probaju emocionalne i biheviorističke strategije za određene situacije”, dodao je autor studije Skrivner.

Podijeli

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *