Zbog čega je propalo Osmansko Carstvo

Zanimljivosti

Snažno Carstvo ostalo je zapamćeno kao jedna od najvećih vojnih i ekonomskih sila u historiji čovječanstva. Osmansko Carstvo je tokom 16. stoljeća bilo na vrhuncu moći. Porta, kako je u diplomatskim krugovima nazivano Osmansko Carstvo, kontrolirala je područje koje se prostiralo u Maloj Aziji, jugoistočnoj Evropi, na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. U povijesti je Carstvo upamćeno po snažnoj vojsci, razvijenoj trgovini i impresivnim dostignućima u mnogim područjima od arhitekture do astrologije.

Usprkos brojnim reformama i naporima da se modernizira, Osmansko Carstvo doživjelo je krah. Pad je bio dug i spor. Dogodio se neposredno po završetku Prvog svjetskog rata jer su Osmanlije bile na strani Njemačke. Razoreno je sporazumom iz 1922. godine, kada je svrgnut posljednji turski sultan Mehmed VI. Sultan je napustio Carigrad u britanskom ratnom brodu, a narod i elita nekadašnjeg carstva bili su pred teškim zadatkom stvaranja savremene države. Iako se ne slažu u potpunosti, historičari tvrde da je šest faktora izazvalo propast Osmanskog Carstva.

Na vrhuncu moći Carstvo je obuhvaćalo Bugarsku, Egipat, Grčku, Mađarsku, regiju Zapadnog Balkana, Jordan, Libanon, Izrael, Palestinu, Rumuniju, Siriju, dijelove Arapskog poluotoka i sjever Afrike. Čak i da velike sile nisu urušavale stabilnost Osmanskog Carstva, Reynolds ne vjeruje da bi takva heterogena cjelina mogla prerasti u modernu demokratsku državu. “Veliki broj naroda i kulturološke razlike učinile su opstanak carstva nemogućim. Homogena društva koja dijele istu kulturu, jezik i religiju imaju veće šanse izgraditi demokratsku državu”, objašnjava Reynolds.

Slobodarski pokreti naroda unutar Carstva stoljećima su jačali, što je rezultiralo sve većim stupnjem autonomije, koju je krajem 19. stoljeća Porta davala pobunjenim područjima. Nakon poraza u Balkanskim ratovima 1912. – 1913. godine, Osmansko Carstvo je polako, ali sigurno gubilo utjecaj u Evropi. Carska Rusija širila je svoja područja stavljajući pod kontrolu sve više muslimanskog stanovništva. Tako je postala egzistencijalna prijetnja Osmanskom Carstvu. Ipak, rivalstvo s Portom skupo je koštalo carsku obitelj u Rusiji. Kada su se Rusi i Osmanlije našli na suprotstavljenim stranama u Prvom svjetskom ratu, Porta je prekinula protok robe koja je u Rusiju stizala preko Crnog mora. Car Nikolaj II. i njegov ministar diplomacije Sergei Sazanov protivili su se pregovorima koji bi pomirili uzdrmana carstva. Taj bi sporazum možda spriječio Oktobarsku revoluciju, piše History.

Savezništvo s Njemačkom donijelo je propast. Prije rata dvije su države potpisale tajni ugovor. Uslijedio je sukob, a potom i krvava bitka kod Galipolja. Ona je trebala zaštititi Carigrad od invazije savezničkih snaga 1915. i 1916. godine. Na kraju je Osmansko Carstvo izgubilo oko pola miliona vojnika. Broj ranjenih i bolesnih vojnika porastao je na 3,8 milona. Na kraju je 1918. godine potpisano primirje s Velikom Britanijom. Učestvovanje u Prvom svjetskom ratu bilo je presudno za raspad nekada snažnog carstva. Historičar sa Univerziteta Cornell Mostafa Minawi tvrdi da je Carstvo imalo potencijal transformirati se u modernu multietničku saveznu državu. Umjesto toga Prvi svjetski rat donio je propast, a pobjednici su podijelili njegovo područje.

Podijeli

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *